Objavljen je Drugi krug natječaja za sufinanciranje studentskih projekata za kalendarsku godinu 2026.
Prijave na natječaj predaju se do zaključno 7. travnja 2026. godine.
Poštovane kolegice i kolege,
zbog izvanrednih i opasnih vremenskih uvjeta na području Grada Zagreba otkazuje se nastava danas, 27. ožujka 2026.
Svim djelatnicima također preporučamo da se ne izlažu riziku putovanja do fakulteta te da svoj posao po mogućnosti obavljaju od kuće.
Prodekan za nastavu i studente Prodekan za organizaciju i razvoj
Povijest Odsjeka za arheologiju
Prve naznake o arheološkim nalazima na području Hrvatske možemo naći u čuvenom djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, nastalom u 10. stoljeću, a u kojemu opisuje neke spomenike na istočnoj jadranskoj obali. I Toma Arhiđakon u 13. st. opisuje ostatke Salone i Dioklecijanove palače. Dakako, riječ je uglavnom o spomenicima antičkoga razdoblja koji su u vrijeme spomenutih autora bili još dobro uščuvani i vidljivi. Te će spomenike i kasnije spominjati i opisivati mnogi istraživači, putopisci, književnici (primjerice Ciriacus Pizzicolli Anconitanus u 15. st., Jacques Spon u 16. st., Alberto Fortis u 18. st.). U vrijeme renesanse i kod nas će se početi stvarati prve muzejske zbirke. Tako se u dvorištu palače Papalić u Splitu već oko 1510. g. nalazio lapidarij epigrafskih ulomaka, a i „otac hrvatske književnosti“ pjesnik Marko Marulić skupljao je i prepisivao salonitanske natpise. Vrlo vjerojatno su i mnogi velikaši imali zbirke različitih starina, osobito starih novaca. Početkom 19. st. osnovan je lapidarij u Augustovu hramu u Puli, ali prvi pravi specijalizirani arheološki muzej utemeljen je 1820. g. u Splitu, 1830. arheološka zbirka u Zadru, a 1846. arheološki odjel u okviru Narodnog muzeja u Zagrebu.
Prvi hrvatski arheolog, poznat i izvan granica domovine, bio je Matija Petar Katančić. Štoviše bio je profesor arheologije i numizmatike u Budimpešti. Godine 1782. objavio je u Osijeku prvi stručni arheološki rad na ovim prostorima Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta.
I u Hrvatskoj je, slično kao i drugim dijelovima Europe, bavljenje arheologijom najprije vezano uz proučavanja antičkog razdoblja. No, u drugoj polovici 19. st. sve više raste zanimanje i za starija razdoblja, ali i nacionalnu arheologiju. Razmeđe dvaju stoljeća, devetnaestog i dvadesetog, obilježilo je otkriće i istraživanje jednoga, do naših dana u svjetskim razmjerima relevantnog prapovijesnog lokaliteta. Riječ je, naravno, o Krapini. Dana 23. kolovoza 1899. g. Dragutin Gorjanović-Kramberger, ravnatelj Geologijsko-paleontologijskog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu i sveučilišni profesor paleontologije i geologije, stojeći u podnožju Hušnjakova brijega shvatio je da «stoji kraj prastarog čovječjeg naselja, kakovo još do onda nije bilo poznato u našoj domovini». Već 1906. g. Gorjanović je objavio i najznačajniji i najcjelovitiji rad o krapinskom pračovjeku Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien tiskan u Wiesbadenu. Tim je djelom Gorjanović posve razbio sumnje da su posrijedi «patološka stvorenja», a ne pradavni ljudi.
Za razvoj i napredak arheološke struke i znanosti od posebne je važnosti osnutak studija arheologije jer se samo tako moglo osigurati školovane stručne kadrove. Godine 1893. Izidor Kršnjavi, tada predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, u sklopu svojih reformi srednjoškolske i visokoškolske nastave Sveučilišnim je zakonom utemeljio Arheološki zavod kao samostalnu nastavno-znanstvenu jedinicu na tadašnjem Mudroslovnom Fakultetu (danas Filozofskom fakultetu) zagrebačkog Sveučilišta i tako odijelio studij arheologije od studija povijesti umjetnosti. Naime, potonji je bio osnovan još 1878. godine i u svom je programu imao i arheološke teme, ali vezane isključivo uz klasičnu arheologiju. Tako je i nastupno predavanje Izidora Kršnjavoga 11. ožujka 1878. imalo naslov“ Znamenovanje poviesti i arkeologije umjetnosti“. Spomenutim je zakonom iz 1893. također određeno da predstojnik Arheološkog zavoda ujedno bude i ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu (danas Arheološki muzej u Zagrebu) i takva je personalna unija ostala na snazi sve do 1951. g.
Iako je, dakle, samostalni studij arheologije utemeljen Sveučilišnim zakonom 1893., nije iste godine i stvarno započeo. Naime, za to je bi potreban i stručni kadar. Stoga je Kršnjavi pozvao iz Vinkovaca tamošnjeg gimnazijskog profesora Josipa Brunšmida (1858-1929), imenovao ga kustosom u Arheološkom odjelu Narodnog muzeja te ga poslao u Beč da ondje doktorira. Brunšmid je povjerenu mu zadaću izvrsno obavio, ondje je 1895. g. obranio disertaciju Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien (O povijesti grčkih naseobina u Dalmaciji) te tako stekao uvjete za izvanrednu profesuru u Arheološkom zavodu. Vrativši se 1896. u Zagreb, Josip Brunšmid postavljen je za prvog profesora arheologije u Hrvatskoj Nastupno predavanje održao je u lipnju iste godine i time je i stvarno započeo samostalni studij arheologije na Sveučilištu u Zagrebu. Istovremeno Brunšmid je obnašao i dužnost ravnatelja Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Brunšmida je na objema dužnostima naslijedio Viktor Hoffiller (1877-1954). Iako je djelovanje obojice prvih profesora ponajviše bilo obilježeno epigrafijom i numizmatikom, u svojim su se predavanjima bavili i prapovijesnim i srednjovjekovnim, starohrvatskim starinama, a Hoffiller je posebnu pozornost posvećivao i rimskodobnim nalazima na području Hrvatske. Hoffillerova je zasluga da su nalazi sa sustavnog iskopavanja vučedolskog Gradca svoje mjesto našli u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U kratkom ratnom razdoblju ravnatelj muzeja i profesor na Arheološkom zavodu bio je Mirko Šeper čijom je zaslugom 1945. objavljena i respektabilna monografija R. R. Schmidta Die Burg Vučedol.
Ranih pedesetih godina dvadesetoga stoljeća Arheološki je zavod unaprijeđen u stručnom, kadrovskom i znanstvenom pogledu. Za antičku arheologiju, rimsku epigrafiju i rimske provincijalne spomenike u Iliriku zadužen je bio Branimir Grabričević, prapovijesnu i slavensku arheologiju kao gost je predavao Josip Korošec.
Iako je već 1948. g. arheologija na Filozofskom fakultetu izdvojena kao jednopredmetni studij, tek je 1954. dolaskom Duje Rendića-Miočevića, izvanrednog profesora antičke i ranokršćanske arheologije, zahvaljujući njegovoj reorganizaciji nastave na suvremenim osnovama, studij dobio čvrstu koncepciju na kojoj se temelji i današnji bolonjski studij. Iste je godine započeo i sustavni studij prapovijesne arheologije zahvaljujući dolasku Stojana Dimitrijevića, a angažman Zdenka Vinskoga iz Arheološkog muzeja u Zagrebu pokrenuo je i sustavni studij opće i nacionalne srednjovjekovne arheologije. Više o povijesti pojedinih studijskih katedri može se saznati na njihovim stranicama.
dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Bibliografija:
Zaninović, M.: “Stoljeće nastave arheologije u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 17 (1993), str. 15-27.Majnarić-Pandžić, M.: “Uz stogodišnjicu postojanja i djelovanja Odsjeka i Zavoda za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu”, Opuscula archaeologica 17 (1993), str. 27-37.Zaninović, M.: Odsjek za arheologiju. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Monografija. (1998). str, 151-163. Zagreb.Grupa autora: Hrvatska arheologija u dvadesetom stoljeću. Matica Hrvatska (2009). Zagreb.
GALERIJA FOTOGRAFIJA S PROSLAVE 120. OBLJETNICE ODSJEKA
Povijest Odsjeka za arheologiju
Prve naznake o arheološkim nalazima na području Hrvatske možemo naći u čuvenom djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, nastalom u 10. stoljeću, a u kojemu opisuje neke spomenike na istočnoj jadranskoj obali. I Toma Arhiđakon u 13. st. opisuje ostatke Salone i Dioklecijanove palače. Dakako, riječ je uglavnom o spomenicima antičkoga razdoblja koji su u vrijeme spomenutih autora bili još dobro uščuvani i vidljivi. Te će spomenike i kasnije spominjati i opisivati mnogi istraživači, putopisci, književnici (primjerice Ciriacus Pizzicolli Anconitanus u 15. st., Jacques Spon u 16. st., Alberto Fortis u 18. st.). U vrijeme renesanse i kod nas će se početi stvarati prve muzejske zbirke. Tako se u dvorištu palače Papalić u Splitu već oko 1510. g. nalazio lapidarij epigrafskih ulomaka, a i „otac hrvatske književnosti“ pjesnik Marko Marulić skupljao je i prepisivao salonitanske natpise. Vrlo vjerojatno su i mnogi velikaši imali zbirke različitih starina, osobito starih novaca. Početkom 19. st. osnovan je lapidarij u Augustovu hramu u Puli, ali prvi pravi specijalizirani arheološki muzej utemeljen je 1820. g. u Splitu, 1830. arheološka zbirka u Zadru, a 1846. arheološki odjel u okviru Narodnog muzeja u Zagrebu.
Prvi hrvatski arheolog, poznat i izvan granica domovine, bio je Matija Petar Katančić. Štoviše bio je profesor arheologije i numizmatike u Budimpešti. Godine 1782. objavio je u Osijeku prvi stručni arheološki rad na ovim prostorima Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta.
I u Hrvatskoj je, slično kao i drugim dijelovima Europe, bavljenje arheologijom najprije vezano uz proučavanja antičkog razdoblja. No, u drugoj polovici 19. st. sve više raste zanimanje i za starija razdoblja, ali i nacionalnu arheologiju. Razmeđe dvaju stoljeća, devetnaestog i dvadesetog, obilježilo je otkriće i istraživanje jednoga, do naših dana u svjetskim razmjerima relevantnog prapovijesnog lokaliteta. Riječ je, naravno, o Krapini. Dana 23. kolovoza 1899. g. Dragutin Gorjanović-Kramberger, ravnatelj Geologijsko-paleontologijskog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu i sveučilišni profesor paleontologije i geologije, stojeći u podnožju Hušnjakova brijega shvatio je da «stoji kraj prastarog čovječjeg naselja, kakovo još do onda nije bilo poznato u našoj domovini». Već 1906. g. Gorjanović je objavio i najznačajniji i najcjelovitiji rad o krapinskom pračovjeku Der Diluviale Mensch von Krapina in Kroatien tiskan u Wiesbadenu. Tim je djelom Gorjanović posve razbio sumnje da su posrijedi «patološka stvorenja», a ne pradavni ljudi.
Za razvoj i napredak arheološke struke i znanosti od posebne je važnosti osnutak studija arheologije jer se samo tako moglo osigurati školovane stručne kadrove. Godine 1893. Izidor Kršnjavi, tada predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, u sklopu svojih reformi srednjoškolske i visokoškolske nastave Sveučilišnim je zakonom utemeljio Arheološki zavod kao samostalnu nastavno-znanstvenu jedinicu na tadašnjem Mudroslovnom Fakultetu (danas Filozofskom fakultetu) zagrebačkog Sveučilišta i tako odijelio studij arheologije od studija povijesti umjetnosti. Naime, potonji je bio osnovan još 1878. godine i u svom je programu imao i arheološke teme, ali vezane isključivo uz klasičnu arheologiju. Tako je i nastupno predavanje Izidora Kršnjavoga 11. ožujka 1878. imalo naslov“ Znamenovanje poviesti i arkeologije umjetnosti“. Spomenutim je zakonom iz 1893. također određeno da predstojnik Arheološkog zavoda ujedno bude i ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu (danas Arheološki muzej u Zagrebu) i takva je personalna unija ostala na snazi sve do 1951. g.
Iako je, dakle, samostalni studij arheologije utemeljen Sveučilišnim zakonom 1893., nije iste godine i stvarno započeo. Naime, za to je bi potreban i stručni kadar. Stoga je Kršnjavi pozvao iz Vinkovaca tamošnjeg gimnazijskog profesora Josipa Brunšmida (1858-1929), imenovao ga kustosom u Arheološkom odjelu Narodnog muzeja te ga poslao u Beč da ondje doktorira. Brunšmid je povjerenu mu zadaću izvrsno obavio, ondje je 1895. g. obranio disertaciju Zur Geschichte der griechischen Colonien in Dalmatien (O povijesti grčkih naseobina u Dalmaciji) te tako stekao uvjete za izvanrednu profesuru u Arheološkom zavodu. Vrativši se 1896. u Zagreb, Josip Brunšmid postavljen je za prvog profesora arheologije u Hrvatskoj Nastupno predavanje održao je u lipnju iste godine i time je i stvarno započeo samostalni studij arheologije na Sveučilištu u Zagrebu. Istovremeno Brunšmid je obnašao i dužnost ravnatelja Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Brunšmida je na objema dužnostima naslijedio Viktor Hoffiller (1877-1954). Iako je djelovanje obojice prvih profesora ponajviše bilo obilježeno epigrafijom i numizmatikom, u svojim su se predavanjima bavili i prapovijesnim i srednjovjekovnim, starohrvatskim starinama, a Hoffiller je posebnu pozornost posvećivao i rimskodobnim nalazima na području Hrvatske. Hoffillerova je zasluga da su nalazi sa sustavnog iskopavanja vučedolskog Gradca svoje mjesto našli u Arheološkom muzeju u Zagrebu. U kratkom ratnom razdoblju ravnatelj muzeja i profesor na Arheološkom zavodu bio je Mirko Šeper čijom je zaslugom 1945. objavljena i respektabilna monografija R. R. Schmidta Die Burg Vučedol.
Ranih pedesetih godina dvadesetoga stoljeća Arheološki je zavod unaprijeđen u stručnom, kadrovskom i znanstvenom pogledu. Za antičku arheologiju, rimsku epigrafiju i rimske provincijalne spomenike u Iliriku zadužen je bio Branimir Grabričević, prapovijesnu i slavensku arheologiju kao gost je predavao Josip Korošec.
Iako je već 1948. g. arheologija na Filozofskom fakultetu izdvojena kao jednopredmetni studij, tek je 1954. dolaskom Duje Rendića-Miočevića, izvanrednog profesora antičke i ranokršćanske arheologije, zahvaljujući njegovoj reorganizaciji nastave na suvremenim osnovama, studij dobio čvrstu koncepciju na kojoj se temelji i današnji bolonjski studij. Iste je godine započeo i sustavni studij prapovijesne arheologije zahvaljujući dolasku Stojana Dimitrijevića, a angažman Zdenka Vinskoga iz Arheološkog muzeja u Zagrebu pokrenuo je i sustavni studij opće i nacionalne srednjovjekovne arheologije. Više o povijesti pojedinih studijskih katedri može se saznati na njihovim stranicama.
dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
Bibliografija:
Zaninović, M.: “Stoljeće nastave arheologije u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 17 (1993), str. 15-27.Majnarić-Pandžić, M.: “Uz stogodišnjicu postojanja i djelovanja Odsjeka i Zavoda za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu”, Opuscula archaeologica 17 (1993), str. 27-37.Zaninović, M.: Odsjek za arheologiju. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Monografija. (1998). str, 151-163. Zagreb.Grupa autora: Hrvatska arheologija u dvadesetom stoljeću. Matica Hrvatska (2009). Zagreb.
Studentski predstavnici za akad. god. 2025./26.:
Prijediplomski studij:
I. godinaNera Petričević (npetricev@m.ffzg.hr)Zamjenica: Maja Padovan (mpadovan@m.ffzg.h)
II. godinaLeonarda Stošić (lstosic@m.ffzg.hr)Zamjenica: Katja Korotaj (kkorotaj@m.ffzg.hr)
III. godinaAnja Hemen (ahemen@m.ffzg.hr)Zamjenik: Vid Đođo (vdjodjo@m.ffzg.hr)
Diplomski studij:
I. godinaNikolas Nađ (ninadj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Jakov Dukić (jadukic@m.ffzg.hr)
II. godinaMislav Godanj (mgodanj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Roko Hladilo (rhladilo@m.ffzg.hr)
Studentski predstavnici za akad. god. 2025./26.:
Prijediplomski studij:
I. godinaNera Petričević (npetricev@m.ffzg.hr)Zamjenica: Maja Padovan (mpadovan@m.ffzg.h)
II. godinaLeonarda Stošić (lstosic@m.ffzg.hr)Zamjenica: Katja Korotaj (kkorotaj@m.ffzg.hr)
III. godinaAnja Hemen (ahemen@m.ffzg.hr)Zamjenik: Vid Đođo (vdjodjo@m.ffzg.hr)
Diplomski studij:
I. godinaNikolas Nađ (ninadj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Jakov Dukić (jadukic@m.ffzg.hr)
II. godinaMislav Godanj (mgodanj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Roko Hladilo (rhladilo@m.ffzg.hr)
Studentski predstavnici za akad. god. 2025./26.:
Prijediplomski studij:
I. godinaNera Petričević (npetricev@m.ffzg.hr)Zamjenica: Maja Padovan (mpadovan@m.ffzg.h)
II. godinaLeonarda Stošić (lstosic@m.ffzg.hr)Zamjenica: Katja Korotaj (kkorotaj@m.ffzg.hr)
III. godinaAnja Hemen (ahemen@m.ffzg.hr)Zamjenik: Vid Đođo (vdjodjo@m.ffzg.hr)
Diplomski studij:
I. godinaNikolas Nađ (ninadj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Jakov Dukić (jadukic@m.ffzg.hr)
II. godinaMislav Godanj (mgodanj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Roko Hladilo (rhladilo@m.ffzg.hr)
Studentski predstavnici za akad. god. 2025./26.:
Prijediplomski studij:
I. godinaNera Petričević (npetricev@m.ffzg.hr)Zamjenica: Maja Padovan (mpadovan@m.ffzg.h)
II. godinaLeonarda Stošić (lstosic@m.ffzg.hr)Zamjenica: Katja Korotaj (kkorotaj@m.ffzg.hr)
III. godinaAnja Hemen (ahemen@m.ffzg.hr)Zamjenik: Vid Đođo (vdjodjo@m.ffzg.hr)
Diplomski studij:
I. godinaNikolas Nađ (ninadj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Jakov Dukić (jadukic@m.ffzg.hr)
II. godinaMislav Godanj (mgodanj@m.ffzg.hr)Zamjenik: Roko Hladilo (rhladilo@m.ffzg.hr)
TERENSKA NASTAVA VUČEDOL 2018.
Terenska nastava i arheološko iskopavanje na lokalitetu Vučedol provoditi će se od 3. do 29. rujna 2018.g.
Studenti će biti raspoređeni u 2 grupe:
Molimo sve zainteresirane studente da prijave šalju dr. sc. Danijeli Roksandić, na e-mail: daroksan@ffzg.hr s podatcima (ime, prezime, godina studija, studijska grupa, termin za koji su zainteresirani).
Arheološka istraživanja i terenska nastava na lokalitetu Bilice – Dedića punta (trikonhalna crkva) održat će se od 29. 08. do 14. 09. 2018. g.
Prijave se primaju u sobi F-4 (izv. prof. dr. Mirja Jarak) i na e-mail mjarak@ffzg.hr
Arheološka terenska nastava na lokalitetuLobor – Majka Božja Gorska
kao i
Bioarheološka terenska nastava i školau baroknoj grobnici na lokalitetuLobor – Majka Božja Gorska
održat će se od 2. do 28. srpnja 2018.
I. grupa: 2. – 14. VII.II. grupa: 16. – 28. VII.
Prijave se primaju do 18. lipnja 2018.!
Prijave na: kfilipec@ffzg.hr /ured F2 (J. Škrgulja)
Rezultati će biti objavljeni najkasnije do 20. lipnja 2018.
Objavljeno 08/05/2018.
Obavještavaju se studenti arheologije da se za ovogodišnje iskopavanje i terensku nastavu na lokalitetu Gardun – Vojnić kod Trilja (ant. Tilurium) mogu prijaviti u sobi Fond-20.
Iskopavanje će se provoditi od 11. lipnja do 07. srpnja 2018. godine, a studenti će biti raspoređeni u dvije skupine:
Objavljeno 04/05/2018.
Bilice – Trikonhalna crkva na lokalitetu Dedića punta u Bilicama
Velika pećina – Kličevica, srednjopaleolitičko nalazište, Benkovac
Kaštel Štafilić – Resnik, srednjopaleolitičko podvodno nalazište, Kaštel Štafilić
Bapska – Gradac, višeslojno naselje iz razdoblja kasnog neolitika, Bapska (Ilok)
Gardun – antičko nalazište, rimski vojni logor (Trilj)
Velić – kasnoantičko nalazište
Lobor – istraživanja crkve Majke Božje Gorske
Vučedol – višeslojno naselje iz razdoblja eneolitika (Vukovar)
Kaptol – Gradci, nekropola i naselje iz starijeg željeznog doba (Požega)
tel. 00385 1 4092-228, Knjižnica fakulteta, soba 2.10, mail: mavukovo@m.ffzg.hr
