Preskoči na glavni sadržaj

Suvremeni kajkavski govori

ISVU: 280578•4 ECTS•Ljetni semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Odsjek za kroatistiku
Satnica
  • Predavanja: 30 sati
  • Seminar: 15 sati

Nastavnici

Cilj

Cilj je predmeta studentima proširiti i produbiti znanja usvojena na kolegiju Uvod u hrvatsku dijalektologiju, pri čemu se posebna pozornost posvećuje posebnostima kajkavskih govora. Na predavanjima će se studentima pružiti specifičnija znanja o kajkavskim mjesnim govorima, no u kontekstu hrvatskoga jezika kao sustava (pozornost se posvećuje poveznicama i razdjelnicama). Na seminarima će ih se poučiti kako praktično primijeniti stečena znanja u tumačenju građe. Približit će im se načela i metodologija istraživanja mjesnih govora, odnosno mogućnosti interpretacije građe (opisi fonologije, morfologije, tvorbe, sintakse, leksika). Uvježbavat će se vještine slušanja i detektiranja dijalektnih značajki radi razumijevanja nijansi. Konačni je cilj predmeta osposobiti studente za samostalno istraživanje na terenu te analizu i sintezu jezičnih činjenica koje su sami prikupili ili koje su zabilježene u literaturi (u ogledima govora ili rječnicima). Predmetom se kod studenata nastoji stvoriti ili produbiti zanimanje za hrvatsku dijalektnu građu te ih osvijestiti o potrebi njezina prikupljanja i interpretacije kao jednoga načina očuvanja jezične baštine.

Sadržaj

  1. Iz povijesti istraživanja kajkavskoga narječja. Nekadašnje i današnje prostiranje kajkavskoga narječja.
  2. Uvid u fonološke značajke kajkavskih govora – akcentuacija.
  3. Uvid u fonološke značajke kajkavskih govora – samoglasnici – razvoj od ishodišnoga sustava.
  4. Uvid u fonološke značajke kajkavskih govora – samoglasnici – razvoj od ishodišnoga sustava.
  5. Uvid u fonološke značajke kajkavskih govora – suglasnici – razvoj od ishodišnoga sustava.
  6. Uvid u fonološke značajke kajkavskih govora – suglasnici – razvoj od ishodišnoga sustava.
  7. Morfologija kajkavskih govora – imenice.
  8. Morfologija kajkavskih govora – pridjevi, zamjenice, brojevi, nepromjenjive vrste riječi.
  9. Morfologija kajkavskih govora – glagoli.
  10. Iz sintakse kajkavskih govora.
  11. Leksik kajkavskih govora. Kajkavsko narječje u književnosti i medijima. Sinteza - podjela kajkavskoga narječja na dijalekte.
  12. Načela i metodologija istraživanja mjesnih govora. Oblikovanje upitnika kao pomagala za dijalektološko istraživanje. Mogućnosti interpretacije građe (opisi, geolingvistički pristup). Dijalektološka transkripcija i vježbe uočavanja značajki. Postupci obrade prikupljenoga materijala – mogućnosti analize, kategorizacije i klasifikacije dijalektne građe ekscerpirane iz dijalektnih rječnika kajkavskih govora.
  13. Postupci obrade prikupljenoga materijala – mogućnosti analize, kategorizacije i klasifikacije dijalektne građe ekscerpirane iz dijalektnih rječnika kajkavskih govora.
  14. Primjena usvojenoga gradiva – predstavljanje rezultata studentskih istraživanja.
  15. Primjena usvojenoga gradiva – predstavljanje rezultata studentskih istraživanja.

Ishodi učenja

  1. Prepoznavati, razumijevati, argumentirano opisati i analizirati fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke značajke zvučnih zapisa i pisanih predložaka nastalih na mjesnim govorima kajkavskoga narječja
  2. Usporediti značajke govora kajkavskoga narječja sa značajkama govora drugih narječja hrvatskoga jezika
  3. Razlikovati nijanse među fonološkim značajkama na temelju slušanja uzorka govora
  4. Interpretirati i usporediti teorijske pristupe dijalektološkim analizama u literaturi
  5. Provesti terensko dijalektološko istraživanje prema smjernicama
  6. Pripremiti transkripciju ogleda govora
  7. Analizirati, kategorizirati, sintetizirati i predstaviti prikupljenu dijalektnu građu

Metode podučavanja

Primjenjuju se metoda usmenoga izlaganja (predavanje), metoda razgovora (rasprava, diskusija, oluja ideja, interpretacija), metoda demonstracije, metoda čitanja i rada na tekstu, metoda praktičnoga rada. Studenti se potiču na istraživanje, proučavanje i zaključivanje od poznatoga prema manje poznatom. Upotrebljavaju se računalo, računalne prezentacije, multimedijski materijali, tekstni predlošci, zvučni zapisi.

Metode ocjenjivanja

Konačna ocjena iz predmeta temelji se na: - uspjehu postignutu na pismenom ispitu (odnosno kontinuiranim provjerama znanja) - procjeni uspješnosti domaćih zadaća - procjeni aktivnosti tijekom nastave (sudjelovanja u analizama i interpretacijama). Izrada seminarskoga rada optativna je (no također se vrednuje). Njime se procjenjuje motiviranost za samostalan istraživački rad koji uključuje terensko istraživanje te uspješnost usvojenosti gradiva.

Obavezna literatura

  1. Brozović, Dalibor; Ivić, Pavle. 1988. Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski. JLZ "Miroslav Krleža". Zagreb (dio koji se odnosi na dijalektologiju)
  2. Celinić, Anita. 2020. Kajkavsko narječje. / Kajkavian. Hrvatski dijalektološki zbornik, 24, Zagreb, 1–37.
  3. Ivšić, Stjepan. 1936. Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis JAZU, 48, Zagreb, 47–88.
  4. Lončarić, Mijo. 1996. Kajkavsko narječje. Školska knjiga. Zagreb.
  5. Lukežić, Iva. 2012. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 1. Fonologija. Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine. Zagreb – Rijeka – Grobnik. (odabrana poglavlja)
  6. Lukežić, Iva. 2015. Zajednička povijest hrvatskih narječja. 2. Morfologija. Hrvatska sveučilišna naklada – Filozofski fakultet u Rijeci – Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine. Zagreb – Rijeka – Grobnik. (odabrana poglavlja)
  7. Menac-Mihalić, Mira; Celinić, Anita. 2012. Ozvučena čitanka iz hrvatske dijalektologije. Knjigra. Zagreb.
  8. Vranić, Silvana; Zubčić, Sanja. 2018. Hrvatska narječja, dijalekti i govori u 20. st. Povijest hrvatskoga jezika, 5. knjiga: 20. stoljeće - prvi dio. Gl. ur. Bičanić, Ante; ur. Pranjković, Ivo; Samardžija, Marko. Croatica. Zagreb. 525–579.

Dopunska literatura

  1. Blažeka, Đuro. 2000. Učenje književnog jezika pomoću uspoređivanja s mjesnim govorom. Kajkavsko narječje i književnost u nastavi: Zbornik radova sa stručno-znanstvenih skupova u Čakovcu 1996.-2000. Ur. Hranjec. Stjepan. Visoka učiteljska škola u Čakovcu, Čakovec, 210–212.
  2. Blažeka, Đuro. 2001. Model za studentsko istraživanje kajkavskih govora na Visokoj učiteljskoj školi u Čakovcu. Učitelj: godišnjk Visoke učiteljske škole u Čakovcu, 5, Čakovec, 31–39.
  3. Blažeka, Đuro. 2008. Međimurski dijalekt (hrvatski kajkavski govori Međimurja). Matica hrvatska. Čakovec.
  4. Celinić, Anita. 2002. Gornjosutlanski konsonantizam. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 28/1, Zagreb, 23–33.
  5. Celinić, Anita. 2015. Fonologija Rijeke Voćanske i voćanskoga kraja. Hrvatski dijalektološki zbornik, 19, Zagreb, 25–77.
  6. Celinić, Anita; Menac-Mihalić, Mira. 2017. Izoglosa progresivnoga pomaka starih praslavenskih cirkumfleksa na području hrvatskoga jezika. Hrvatski dijalektološki zbornik, 21, Zagreb, 91–110.
  7. Celinić, Anita; Menac-Mihalić, Mira. 2022. Geolingvistički pogled na završno l glagolskoga pridjeva radnog u kajkavskom narječju u Hrvatskoj. Hrvatski dijalektološki zbornik, 26, Zagreb, 15–30.
  8. Celinić, Anita i dr. 2010. Prinosi hrvatskoj dijalektnoj fonologiji. Književni krug Split – Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Split – Zagreb.
  9. Fancev, Franjo. 1907. Beiträge zur serbokroatischen Dialektologie. Der Kaj-Dialekt von Virje, mit Berücksichtigung der Dialekte Podravina’s (Koprivnica – Pitomača). Archiv für slavische Philologie, 29, Berlin, 305–389.
  10. Frančić, Anđela; Menac-Mihalić, Mira. 2020. Rječnik frazema i poslovica međimurskoga govora Svete Marije. Kaj? Storijapa Kanižaj! Knjigra. Zagreb.
  11. Galić, Josip. 2019. Embedded Imperatives in Kajkavian Dialects of Croatian. Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 45/2, Zagreb, 383–400.
  12. Gudek, Vedrana. 2013. Opis govora Gornje Konjščine. Diplomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
  13. Horvat, Joža. 2012. Iz morfologije govora Svetoga Đurđa: imenice a-deklinacije. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 38/2, Zagreb, 251–294.
  14. Horvat, Joža. 2018. Toponimija ludbreške Podravine. Doktorski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Rijeka.
  15. Horvat, Joža. 2020. Iz fonologije govora Svetoga Đurđa: konsonantizam. Hrvatski dijalektološki zbornik, 24, Zagreb, 47–105.
  16. Jedvaj, Josip. 1956. Bednjanski govor. Hrvatski dijalektološki zbornik, 1, Zagreb, 279–330.
  17. Kajkavsko narječje. Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obuhvaćenih Opšteslovenskim lingvističkim atlasom. Posebna izdanja LV/9, Sarajevo, 1981, 295–358.
  18. Kapović, Mate. 2015. Povijest hrvatske akcentuacije: fonetika. Matica hrvatska. Zagreb.
  19. Kapović, Mate. 2017. The position of kajkavian in the south slavic dialect continuum in light of old accentual isoglosses. Zeitschrift für Slawistik, 62 (4), Berlin, 606–620.
  20. Kovač, Hrvoje; Malnar Jurišić, Marija. 2016. O fonologiji govora Crnoga Luga. Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 42/2, Zagreb, 483–503.
  21. Kovačec, August. 2019. Sklonidba imenica u govoru Jesenja. Hrvatski dijalektološki zbornik, 23, Zagreb, 1–32.
  22. Kuzmić, Martina. 2009. Suglasnički sustav južnomoslavačkih kajkavskih govora. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 35/1, Zagreb, 187–200.
  23. Kuzmić, Martina. 2011. Južnomoslavački kajkavski govori. Moslavačko zrcalo, Kutina, 1–2, 9–51.
  24. Lisac, Josip. 2006. Tragom zavičaja. Delnički govor i govor Gornjih Turni u svjetlosti goranskih kajkavskih govora. Književni krug Split. Split.
  25. Lončarić, Mijo. 1986. Bilogorski kajkavski govori. Rasprave Zavoda za jezik, 12, Zagreb, 5–224.
  26. Lončarić, Mijo. 1990. Kaj jučer i danas. Ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini (s kartom narječja i bibliografijom). Zrinski. Čakovec.
  27. Lončarić, Mijo. 1998. Kajkavsko narječje. Hrvatski jezik. Uniwersytet Opolski–Instytut Filologii Polskiej. Opole. 231–246.
  28. Lončarić, Mijo. 2005. Kajkaviana & alia, Ogledi o kajkavskim i drugim hrvatskim govorima. Zrinski. Čakovec.
  29. Malnar Jurišić, Marija. 2013. Fonologija govora Tršća u Gorskom kotaru. Jezikoslovlje, 14/1, Osijek, 101–128.
  30. Maresić, Jela. 1995. O ostacima kajkavskoga vokativa. Filologija, 24–25, Zagreb, 235–238.
  31. Maresić, Jela. 2018. Morfologija podravskoga kajkavskog dijalekta. Hrvatski dijalektološki zbornik, 22, Zagreb, 1–140.
  32. Maresić, Jela; Menac-Mihalić, Mira. 2008. Frazeologija križevačko-podravskih kajkavskih govora s rječnicima. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
  33. Marinković, Marina. 2018. Kajkavski govori istočnoga Gorskoga kotara. Hrvatska sveučilišna naklada – Ogranak Matice hrvatske u Delnicama. Zagreb – Delnice.
  34. Matasović, Ranko i dr. 2016. Etimološki rječnik hrvatskoga jezika. 1. svezak. A – Nj. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
  35. Matasović, Ranko; Ivšić Majić, Dubravka; Pronk, Tijmen. 2016. Etimološki rječnik hrvatskoga jezika. 2. svezak. O – Ž. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
  36. Piškorec, Velimir. 2005. Germanizmi u govorima đurđevečke Podravine. FF Press. Zagreb.
  37. Skok, Petar. 1971. – 1974. Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskoga jezika, 1 – 4. JAZU. Zagreb.
  38. Šojat, Antun. 1982. Turopoljski govori. Hrvatski dijalektološki zbornik, 6, Zagreb, 317–493.
  39. Štebih Golub, Barbara. 2010. Germanizmi u kajkavskom književnom jeziku. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
  40. Težak, Stjepko. 1981. Ozaljski govor. Hrvatski dijalektološki zbornik, 5, Zagreb, 203–428.
  41. Težak, Stjepko. 2003. Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Školska knjiga. Zagreb.
  42. Zečević, Vesna. 1993. Fonološke neutralizacije u kajkavskom vokalizmu. Zavod za hrvatski jezik. Zagreb.
  43. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. https://kajkavski.hr
  44. U popis dodatne literature uvršteni su i dijalektološki rječnici suvremenih kajkavskih govora. Popis literature kontinuirano se dopunjava recentnim relevantnim djelima. Predviđeno je da će se studenti na konzultacijama s izvođačem (nastavnikom) detaljnije informirati o dodatnoj literaturi.