Povijest filozofije: klasična njemačka filozofija

Nastavnici

• Ljudevit Fran Ježićizv. prof.dr. sc.(Nositelj)

Cilj

Sadržaj

1. 1. Značajke kasnoga njemačkoga prosvjetiteljstva (Kant) i klasičnoga njemačkoga idealizma (Fichte, Schelling, Hegel) 2. Antinomija uma kao fenomen uma koji Kanta budi iz dogmatičkoga drijemeža
2. 3. Kantov transcendentalni idealizam: prostor i vrijeme kao forme a priori ljudske osjetilnosti, kategorije kao čisti pojmovi razuma 4. Kantovo poimanje transcendentalne i empirijske spoznaje, pojava i stvari o sebi
3. 5. Kantova transcendentalna analitika i dedukcija kategorija 6. Kantova transcendentalna dijalektika: psihologija (paralogizmi)
4. 7. Kantova transcendentalna dijalektika: kozmologija (antinomije) 8. Kantova transcendentalna dijalektika: teologija (spekulativni dokazi za Božju opstojnost)
5. 9. Kantovo poimanje moralnoga zakona i slobode ljudske volje 10. Kantova moralna teologija
6. 11. Reinholdovo usustavljenje Kantove filozofije i pokantovske skeptičke kritike 12. Fichteov odnos prema Kantu i Reinholdu, projekt znanstvoslovlja (Wissenschaftslehre)
7. 13. Fichteovi uvodi u znanstvoslovlje i oprjeka idealizma i dogmatizma 14. Fichteov zasnivanje sve svijesti na neposrednoj samosvijesti / subjekt-objektu
8. 15. Fichteova kritika kantovskoga poimanja stvari o sebi 16. Jacobijev fideizam i naravni realizam, razumijevanje Spinoze i Kanta
9. 17. Spinozin i Schellingov panteizam 18. Schellingovo poimanje odnosa filozofije prirode i transcendentalne filozofije
10. 19. Schellingov pojam slobode kao možnosti dobra i zla 20. Schellingov pojam Boga i njegova odnosa spram svijeta i zla
11. 21. Schellingov poimanje bezdana i indiferencije onkraj principa svjetla i tame 22. Posebnost Hegelove enciklopedije kao Enciklopedije filozofijskih znanosti
12. 23. Hegelovo poimanje filozofije naspram posebne znanosti, umjetnosti i religije 24. Hegelova tri stava mišljenja prema objektivitetu: metafizika, empirizam i Kant, neposredno znanje
13. 25. Hegelov subjektivni duh 26. Hegelov objektivni duh: apstraktno pravo, moralnost, običajnost
14. 27. Hegelov apsolutni duh 28. Hegelovo poimanje Spinoze i spinozizma
15. 29. Hegelov odnos prema Kantu, Fichteu i Schellingu 30. Nasljedstvo i baština njemačkoga idealizma

Ishodi učenja

1. Identificirati i razlikovati glavne filozofijske pojmove novovjekovne filozofije na izvornim jezicima na kojima su pisani novovjekovni filozofijski tekstovi (talijanski, francuski, engleski i/ili njemački)
2. Usporediti dva povijesno neposredno povezana filozofijska teksta po odabranim temama i protumačiti njihov odnos, sličnosti i razlike.
3. Objasniti Kantovo stajalište transcendentalnoga idealizma
4. Prepoznati sličnosti i razlike u poimanju transcendentalne spoznaje između Kanta, Fichtea i Schellinga
5. Prepoznati sličnosti i razlike idealističkih stajališta Kanta, Reinholda i Fichtea
6. Prikazati i analizirati Schellingovo poimanje slobode naspram poimanja njegovih prethodnika
7. Opisati ustroj Hegelove Enciklopedije filozofijskih znanosti i uopće sustava filozofije
8. Objasniti Hegelovo poimanje filozofije naspram umjetnosti i objavljene religije
9. Analizirati i komentirati Hegelovu filozofiju duha
10. Prepoznati sličnosti i razlike u Fichteovu, Schellingovu i Hegelovu poimanju Jastva i Boga

Metode podučavanja

Metode ocjenjivanja

Obavezna literatura

1. Kant, I., Kritika čistoga uma (prev. V. Sonnenfeld), Matica hrvatska, Zagreb, 1984. (odabrana poglavlja)
2. Fichte, J. G., Prvi i drugi uvod u nauku o znanosti i Pokušaj novoga prikaza nauke o znanosti, u: Fichte, J. G., Odabrane filozofske rasprave (prev. V. Sonnenfeld), Kultura, Zagreb, 1956., str. 167-283.
3. Schelling, F. W. J., Filozofijska istraživanja o bitstvu čovječje slobode i predmetima koji su s time u svezi, u: Schelling, O bitstvu slobode (prev. B. Despot), cekade, Zagreb, 1985., str. 15-67.
4. Hegel, G. W. F., Enciklopedija filozofijskih znanosti (prev. V. Sonnenfeld), Veselin Masleša / Svjetlost, Sarajevo, 1987.: Hegelovi predgovori prvomu i drugomu izdanju, Uvod (§ 1-18), „Prethodni pojam“ znanosti logike (§ 19-83), Filozofija apsolutnog duha (§ 553-577).

Dopunska literatura

1. Kant, I., Prolegomena za svaku buduću metafiziku koja će moći nastupiti kao znanost. S njemačkoga preveo, dopunske tekstove preveo i priložio, stručnim napomenama i rječnikom popratio Ljudevit Fran Ježić, Školska knjiga, Zagreb, 2024.
2. Jacobi, F. H., O Spinozinu nauku u pismima gospodinu Mosesu Mendelssohnu (prev. D. Domić), Demetra, Zagreb, 2013.
3. Jacobi, F. H., O transcendentalnome idealizmu (prev. K. Miladinov), u: Barbarić, D. (ur.), Filozofija njemačkog idealizma, Školska knjiga, Zagreb, 1998., str. 193-203.
4. Fichte, J. G., O pojmu nauka o znanosti (prev. K. Miladinov), u: Barbarić, D. (ur.), Filozofija njemačkog idealizma, Školska knjiga, Zagreb, 1998., str. 233-265.
5. Schelling, F. W. J., Stuttgartska privatna predavanja (prev. K. Gradečak), Breza, Zagreb, 2019.
6. Hegel, G. V. F., Istorija filozofije III, Kultura, Beograd, 1964.
7. Barbarić, D. (ur.), Filozofija njemačkog idealizma, Hrestomatija filozofije, sv. 6, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
8. Hösle, Vittorio, Eine kurze Geschichte der deutschen Philosophie, Beck, München, 2013. / A Short History of German Philosophy, Princeton University Press, Princeton & Oxford, 2017.
9. Jaeschke, Walter & Arndt, Andreas, Klassische deutsche Philosphie nach Kant. Systeme der reinen Vernunft und ihre Kritik 1785-1845, Beck, München, 2012.
10. Windelband, Wilhelm, Povijest filozofije (prev. N. Šašel, D. Grlić, D. Pejović), Naprijed, Zagreb, 1990.