Preskoči na glavni sadržaj

Turski jezik V

ISVU: 265772•7 ECTS•Zimski semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Katedra za turkologiju
Satnica
  • Predavanja: 30 sati
  • Vježbe iz stranog jezika: 90 sati

Cilj

Ovladavanje sintaktičkim ustrojem turskoga kao S-O-V-jezika uz kontrastiranje s hrvatskim kao S-V-O jezikom, s posebnim naglaskom na strukturama različitih vrsta pogodbenih rečenica, morfosintaktičkim obilježjima određenih vrsta konverba te oblicima na margini sustava indikativnih glagolskih vremena; proširivanje leksika vezanog uz područje svakodnevnog života i osobnog interesa (usvajanje jezičnih vještina iz turskog jezika na razini samostalnog korisnika B 1.3)

Sadržaj

  1. Ponavljanje gradiva s 2. godine preddiplomskog studija s posebnim naglaskom na morfosintaktička obilježja infinitnih glagolskih oblika te njihovu usporedbu s finitnim oblicima. Vježbe: morfološka raščlamba, sintaktička analiza, čitanje i prevođenje rečenica i jednostavnijih tekstova, jednostavnija konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života.
  2. Opći pregled sintaktičkog ustroja turskoga kao S-O-V-jezika na sintagmatskoj i rečeničnoj razini. Vježbe: sintaktička raščlamba i prevođenje rečenica i jednostavnijih tekstova, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  3. Glagolski način kondicional: morfološki ustroj, značenja, upotreba u jednostavnim i zavisnosloženim rečenicama s osvrtom na usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička analiza, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  4. Kondicionalna modalnost: vrste, tvorba, značenja i upotrebe s osvrtom na usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba sintagmi i rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  5. Pogodbene rečenice: vrste, struktura i gramatička obilježja uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba sintagmi i rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  6. Habitualne rečenice: vrste, struktura i značenja uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba sintagmi i rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  7. Provjera znanja
  8. Konverb -(y)AlI: tvorba, značenja i upotrebe uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  9. Konverb -mAdAn: tvorba, značenja i upotrebe uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  10. Konverb -(y)A: tvorba, značenja i upotrebe uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba sintagmi i rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  11. Glagolski oblici na margini sustava indikativnih glagolskih vremena (I): durativna forma mAktA olmak – morfosintaktička obilježja, značenja i upotrebe uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba sintagmi i rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  12. Glagolski oblici na margini sustava indikativnih glagolskih vremena (II): forma -mAk üzere olmak – morfosintaktička obilježja, značenja i upotrebe, značenjski bliski oblici u turskom jeziku uz usporedbu s hrvatskim jezikom. Vježbe: sintaktička raščlamba sintagmi i rečenica, čitanje i prevođenje rečenica i tekstova srednje razine složenosti, slušanje i konverzacija na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.
  13. Provjera znanja.
  14. Pripreme za ispit (tekstovi, konverzacija, prevođenje).
  15. Pripreme za ispit (tekstovi, konverzacija, prevođenje), rješavanje probnih testova.

Ishodi učenja

  1. Objasniti razliku između kondicionala i kondicionalnih modalnosti u turskom jeziku, usporediti njihovu morfološku strukturu i značenja, demonstrirati upotrebu u rečenici te prevoditi rečenice, tekstove i dijaloge u kojime se ti oblici pojavljuju.
  2. Navesti vrste i objasniti strukturu habitualnih i pogodbenih rečenica za izražavanje ostvarivih i neostvarivih uvjeta, protumačiti njihove razlike te demonstrirati upotrebu u odgovarajućem kontekstu.
  3. Objasniti tvorbu i značenja konverba na -(y)AlI, -(y)A i -mAdAn, kontrastirati ih s funkcionalno i značenjski bliskim hrvatskim strukturama, demonstrirati njihovu upotrebu u rečenici te prevoditi rečenice, tekstove i dijaloge u kojime se oni pojavljuju.
  4. Objasniti morfosintaktička i značenjska obilježja glagolskih oblika na margini sustava indikativnih glagolskih vremena (durativnog oblika -mAktA olmak i oblika -mAk üzere olmak) te demonstrirati njihovu upotrebu.
  5. S turskoga na hrvatski prevoditi tekstove srednje razine složenosti koji pripadaju različitim tipovima diskursa te prevoditi tekstove o poznatim temama s hrvatskoga na turski ispravno se koristeći različitim finitnim i infinitnim glagolskim oblicima i glagolskim likovima (stanjima).
  6. Demonstrirati komunikaciju koja omogućuje svakodnevnu interakciju s izvornim govornikom na temu iz područja svakodnevnog života i osobnih interesa.

Metode podučavanja

Predavanja, vježbe čitanja, slušanja, jezične analize i prevođenja, vježbe konverzacije s izvornim govornikom; individualni i grupni rad.

Metode ocjenjivanja

Provjere znanja tijekom semestra; aktivno sudjelovanje u nastavi (čitanju, prevođenju, konverzaciji); završni (pismeni i usmeni) ispit.

Obavezna literatura

  1. Čaušević, E. (1996), Gramatika suvremenoga turskog jezika, Zagreb: Sveučilišna naklada.
  2. Göksel, A. i Kerslake, C. (2005), Turkish: A Compehensive Grammar, New York: Routledge.
  3. Čaušević, E. (2018), Ustroj, sintaksa i semantika infinitnih glagolskih oblika u turskom jeziku. Turski i hrvatski jezik u usporedbi i kontrastiranju, Zagreb: Ibis grafika.
  4. Čaušević, E., Kerovec, B. (2021), Turski i hrvatski u usporedbi i kontrastiranju: sintagma i jednostavna rečenica, Zagreb: Ibis grafika.
  5. Erguvanlı, E. (1984), The Function of Word Order in Turkish Grammar, Los Angeles: University of California Press.

Dopunska literatura

  1. Kononov, A. N. (1956), Grammatika sovremennogo tureckogo literaturnogo jazyka, Moskow/Leningrad: Akademija Nauk CCCP.
  2. Jansky, H. (1986), Lehrbuch der türkischen Sprache (überarbeitet u. erweitert von Landmann, A.), Wiesbaden: Harrassowitz.
  3. Swift, L. (1962), A Reference Grammar of Modern Turkish, Bloomington, the Hague.
  4. Teodosijević, M. (2004), Turski jezik u svakodnevnoj komunikaciji. Beograd: Čigoja štampa.
  5. Ćatović, A., Bakšić, S. i Ertanır, E. (2011), Vrijeme je za turski, İstanbul: Fono Yayınları.
  6. Hengirmen, M. (1995), Türkçe Dilbilgisi, Ankara: Engin Yayınevi.
  7. Kornfilt, J. (2000), Turkish, New York: Routledge.
  8. Atabay, N. & Özel, S. & Çam, A. (1981), Türkiye Türkçesinin Sözdizimi, Ankara: TDK
  9. Lewis, G. L. (2000), Turkish Grammar, Oxford: Oxford University Press.
  10. Banguoğlu, T. (2004), Türkçenin Grameri, Ankara: TDK.
  11. Underhill, R. (1976), Turkish Grammar, Cambridge: MIT Press.
  12. Korkmaz, Zeynep (2004). Türkiye Türkçesi Grameri (Şekil Bilgisi). TDK Yayınları: Ankara.
  13. Karahan, Leyla (2001). Türkçede Söz Dizimi. Akçağ Yayınları: Ankara.