Preskoči na glavni sadržaj

Teatrologija i dramatologija: Mehanizmi komedije

ISVU: 225486•6 ECTS•Ljetni semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Odsjek za komparativnu književnost
Satnica
  • Predavanja: 30 sati
  • Seminar: 15 sati

Nastavnici

Cilj

Uputiti studente u konstrukcijska načela komedije kao jednog od ključnih kazališnih žanrova, što uključuje i njemu pripadne, klasične i suvremene teorije. Pored uvida u rezistenciju komičke matrice i povijesnu logiku razvoja žanra, kao i njegove karakteristične tipove, situacije i teme od antike do modernizma, kolegij vodi računa i o komparatističkoj perspektivi, jer europskim klasicima pridružuje i niz hrvatskih komediografskih djela. Studenti se potiču da se na teorijskim osnovama koje će kolegijem steći upute u tumačenja komičnih obrazaca i u suvremenim filmskim ili tv-djelima, o kojima mogu izlagati na simpoziju kojim se kolegij završava.

Sadržaj

  1. Uvod u problematiku kolegija: teorije komedije I (Frye, Bahtin)
  2. Teorije komedije II (Freud, Bergson)
  3. Komedija, religija i politika reprezentacije: Aristofan, Ženska skupština u Tesmoforiju (Brelich)
  4. Komedija karaktera: Menandar, Mrzovoljnik i Molière, Mizantrop (Bricko, Medenica)
  5. Qui pro quo: Plaut, Blizanci i Držić, Pjerin (Grgić)
  6. „Pravilna komedija“: Machiavelli, Mandragola, Držić, Dundo Maroje (Cinzio)
  7. Komedija i melankolija: Shakespeare, Ukroćena goropadnica (Mangan)
  8. Komedija intrige: Jonson, Volpone (Frajnd)
  9. Komedija novca: Molière, Škrtac i Šenoa, Ljubica (Dolar; Car Mihec)
  10. Komedija i romansa: Marivaux, Igra ljubavi i slučaja, anonim, Ljubovnici (Čale)
  11. Subverzije klase: Beaumarchais, Seviljski brijač i Figarov pir, Stulli, Kate Kapuralica (Grljušić)
  12. Težina prijepisa: Kleist, Amfitrion, prije i poslije (Zupančič)
  13. Lakoća salona: Wilde, Važno je zvati se Ernest, Krleža, Maskerata (Žmegač, Medić)
  14. Simpozij o komedijama po izboru (drama, TV, film)
  15. Kolokvij

Ishodi učenja

  1. definirati ključne dramatološke pojmove i metodološke aparature
  2. primijeniti dramatološke i kazališnoteorijske pojmove i metode u analizi strukture dramskog teksta, kao i srodnih kulturnih fenomena
  3. analizirati dramske tekstove s obzirom na njihovu pripadnost određenom književnom i kazališnom razdoblju i vrsti
  4. primijeniti dramatološke pojmove i metode u analizi i interpretaciji hrvatske dramske književnosti i njezinoj usporedbi sa srodnim pojavama iz drugih nacionalnih dramskih književnosti

Metode podučavanja

analiza teksta, diskusija, usmeno izlaganje, rad u grupi

Metode ocjenjivanja

ocjena se formira proporcionalno: 10 % dolazak na sat, 10 % priprema i sudjelovanje u diskusiji, 20 % izlaganje teorijskog teksta, 30 % pismeni ispit, 30 % seminarski rad

Obavezna literatura

  1. Bahtin, Mihail. 1978. Stvaralaštvo Fransoa Rablea i narodna kultura srednjega veka i renesanse, Beograd: Nolit (poglavlje „Uvod“).
  2. Bergson, Henri. 1987. Smijeh. O značenju komičnoga. Zagreb: Znanje.
  3. Čale Feldman, Lada. 2012. U san nije vjerovati. Zagreb: Disput (studije o komediji pod odjeljkom Plautina et Darsiana).
  4. Freud, Sigmund. 2019. Dosjetka i njezin odnos prema nesvjesnome. Zagreb: Disput.
  5. Frye, Northrop. 2000. "Teorija mita: uvod" i "Mit proljeća: komedija", u: Anatomija kritike: četiri eseja, prev. Giga Gračan, Zagreb: Goldenmarketing.

Dopunska literatura

  1. Brelich Angelo, 1980. „Komedija i religija“, Dometi, Vol. 13, 45-51.
  2. Car-Mihec, Adriana. 2001. „Šenoina Ljubica“. U: Pogled u hrvatsku dramu. Rijeka: hrvatsko filološko društvo.
  3. Cinzio, Giraldi. 1976. „Rasprava o sastavljanju komedija i tragedija“. U: Teorija drame. Renesansa i klasicizam. Prir. J. Hristić, 82-88.
  4. Čale, Frano. 1986. „Komedija dell'arte i hrvatska komedija XVII stoljeća u Dubrovniku“. Dani hvarskog kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu. Vol. 12, No 1. 47-77.
  5. Dolar, Mladen. 2009. „Introdukcija. Tema“ i „Druga varijacija: Izmetine i ljubav“. U: O Škrtosti i nekim s njome povezanim stvarima. Tema i varijacije. Zagreb: Antibarbarus.
  6. Frajnd, Marta. 1973. Dramska iluzija u engleskoj renesansnoj komediji. Beograd: Institut za književnost i umetnost.
  7. Grgić, Kristina. 2009.“Preobrazbe Plauta u Pjerinu i Komediji zabluda“, u: Držić danas. Epoha i nasljeđe, Komparativna povijest hrvatske književnosti. Zbornik radova XI, ur. C. Pavlović i V. Glunčić-Bužančić. Zagreb-Split: Književni krug, Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 331-356.
  8. Grljušić, Ivan. 1978. „O nekim elementima dramaturgije Kate Kapuralice“, Dani hvarskog kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu. Vol. 5, No 1. 152-161.
  9. Mangan, Michael. „I ja sam spremna, čim on samo veli, ugoditi mu“: Shakespeare i teatar pokazivanja. Kazalište. Časopis za kazališnu umjetnost, Vol. 19. No 65-66, 77-85.
  10. Medenica, Ivan. 2016. „Iz salona u smrt: Mizantrop“. Tragedija inicijacije ili nepostojani princ. Beograd: Klio.
  11. Medić, Igor. 2015. „Wildeova komedija nesvjesnog – zašto je važno zvati se Ernest?“. U. Dosezi psihoanalize. Književnost, izvedbene umjetnsoti, film i kultura. Ur. I. Majić,A. Milanko i A. Tomljenović. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža,121-140.
  12. Zupančič, Alenka. 2011. „Figure komedije. Drugi i drugi“. U: Ubaci uljeza. O komediji. Zagreb: Meandar.
  13. Žmegač, Viktor. 1993. „Krležin fin-de-siecle“. U: Duh impresionizma i secesije. Hrvatska moderna. Zagreb: Liber.
  14. Bricko, Marina. 1989. "Menandar, nova komedija i ironija". Latina et Graeca, Vol. 1, No. 34, 7-18.