Preskoči na glavni sadržaj

Pamćenje i usmene priče

ISVU: 283469•3 ECTS•Zimski i ljetni semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Odsjek za kroatistiku
Satnica
  • Seminar: 8 sati

Nastavnici

Cilj

Upoznati poslijediplomande s različitim teorijskim pristupima pamćenju i sjećanju u okviru različitih disciplina (sociologija, etnologija, antropologija, znanost o književnosti). Uspostaviti razlike individualnog i kolektivnog pamćenja i sjećanja, komunikacijskog i kulturnog na razini mehanizama oblikovanja i prenošenja usmenih priča (fikcionalnih i nefikcionalnih: od tradicionalnih usmenih žanrova do priča iz života). Analizirati različite oblike pamtilačkih zajednica: obiteljska zajednica, lokalna zajednica, akademska zajednica, društvo. Detektirati strategije pamćenja kao kohezivne elemente tih zajednica i kao strategije otpora 'službenim' naracijama. Analizirati učinak oblikovanja teksta na pamćenje i razlikovati žanrove usmenih priča u odnosu na segmente komunikacijskog i kulturnog pamćenja te uočiti mehanizme zaborava na razini usmenoproznih žanrova i u okviru njihova sadržaja (tema, motiva i sl.)

Sadržaj

  1. Pamćenje kao umijeće. (F. Amelia Yates). Pamćenje u usmenom (slike i formule, statično i dinamično, reprodukcija i kreacija (M. Parry, A. Lord, formule).
  2. Koncept kolektivnog pamćenja (M. Halbwachs), pamćenje mjesta (P. Nora). Razlikovanje individualnog pamćenja (postupci i proces usvajanja i ponovljive upotrebe određenog sadržaja) i kolektivnog pamćenja (nastojanje zajednice na ustanovljivanju i zadržavanju određenih sadržaja). Razlikovanje individualnog i kolektivnog sjećanja (uspomene pojedinca ili zajednice).
  3. Razlikovanje komunikacijskog i kulturnog pamćenja (J. Assmann) kao dva tipa pamćenja, od kojih prvi (komunikacijsko) obuhvaća sjećanja koja se odnose na blisku prošlost, pripada grupi, difuzno je i osigurano je uglavnom prenošenim iskustvom kroz tri – četiri generacije kao modus biografskog sjećanja; drugi tip pamćenja, kulturno: uključuje usmjerenost na čvrsta uporišta prošlosti, simboličke figure uz koje se sjećanje veže, odlikuje ga ritualiziranost i ceremonijalna komunikacija, diferencirane je strukture sa specijalnim prenositeljima.
  4. Analiza različitih usmenih žanrova iz perspektive razlikovanja komunikacijskog i kulturnog pamćenja (bajke, predaje, autobiografske priče, priče iz života). Koliko je žanr vrsta kulturnog pamćenja, tko su specijalizirani prenositelji i za koje su žanrove bitni (protagonisti/usmjeravatelji).
  5. Analiza grupe, tko je grupa u prenošenju priče, koji identititet uspostavlja i odnosu na koju zajednicu, strategije uspostavljanja identiteta zajednice (horizontalno i vertikalno), u odnosu na službene naracije i u otporu prema njima. Komunikacijski aspekt usmenih priča kao uspostavljenje kohezivnih veza među članovima zajednice, genealoški katalozi u 'autentičnim' kazivačkim situacijama i njihov izostanak u istraživačkim situacijama. Oblikovanje teksta priča za članove zajednice i za istraživače.
  6. Analiza 'pamtilačkih točki' koje opstaju i kad se okvir u kojem su činile sliku izgubi. Mikrokontekstulna upućenost i pamćenje.
  7. Uvjeti zaboravljanja i pamćenja. Povratni utjecaj istraživanja na pamćenje, na status pojedinih žanrova i pojedinih tema i motiva priča. Pamćenje usmenih priča u pisanoj kulturi.
  8. Analiza će se usredotočiti na usmene priče zapisane u monografijama (M. Lang, J. Lovretić, D. Ivanišević) terenskih istraživanja nositeljice kolegija te terenskih istraživanja polaznika kolegija.

Ishodi učenja

  1. Procijeniti različite tradicionalne i suvremene filološke – književnoteorijske i književnoetnološke – pristupe, škole i pravce te kritički vrednovati njihovu prikladnost prilikom suočavanja sa specifičnim problemima u polju;
  2. Kreativno koristiti postojeća znanja nacionalne filologije, vezana za književnu i kulturnu teoriju i teoriju usmene književnosti, za oblikovanje inovativnih istraživačkih ideja i samostalni istraživački rad;
  3. Oblikovati prikladan teorijsko-metodološki okvir iz područja analize književnoga pamćenja za konkretan istraživački problem;
  4. Samostalno oblikovati interdisciplinarni istraživački pristup povezivanjem važnih teorijskih i analitičkih spoznaja iz polja filologije, područja usmene književnosti i kulturnog pamćenja, teorije mita i drugih disciplina u polju.
  5. Argumentirano i koherentno izložiti društvenu važnost znanstvenih spoznaja o filološkim, književnoetnografskim istraživanjima kulture pamćenja u interkulturnom kontekstu.

Metode podučavanja

istraživačka radionica, konzultacije, samostalni rad

Metode ocjenjivanja

pisano ili usmeno izlaganje o temi iz problemskoga polja kolegija

Obavezna literatura

  1. Bošković-Stulli, Maja. 22006. Priče i pričanje. Stoljeća hrvatske usmene proze, Zagreb: Matica hrvatska.
  2. Connerton, Paul. 2004. Kako se društva sjećaju. Zagreb: Izdanja Antibarbarus.
  3. Lacmann, Renate. 2002. Phantsia / Memoria / Rhetorica. Zagreb: Matica hrvatska.
  4. Lang, Milan. 1992. Samobor: Narodni život i običaji. Zagreb, Samobor.
  5. Lovretić, Josip. 1990. Otok. Vinkovci: Kulturno.informativni centar "Privlačica".
  6. Marks, Ljiljana. 2000. Vekivečni Zagreb: Zagrebačke priče i predaje. Zagreb: AGM
  7. Yates, Frances. 2011. Umijeće pamćenja. Zagreb: Jesenski i Turk.

Dopunska literatura

  1. Bertoša, Miroslav. 2002. Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli. Zagreb: Antibarbarus.
  2. Božanić, Joško. 1992. Komiške facende: Poetika i stilistika usmene nefikcionalne priče Komiže. Split: Književni krug Split.
  3. Jambrešić Kirin, Renata. 2008. Dom i svijet: O ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar za ženske studije.
  4. Marković, Jelena. 2012. Pričanja o djetinjstvu: Život priča u svakodnevoj komunikaciji. Zagreb: Institut za etnologiju i folklorstiku.
  5. Marks, Ljiljana. 2004. Ban Josip Jelačić u hrvatskim usmenim predajama: između povijesti mita. Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku 41/1. 7 – 21.