Hrvatska leksikologija

Nastavnici

• Tatjana Piškovićizv. prof.dr.sc.(Nositelj)

Cilj

Sadržaj

1. Počeci i razvoj razmišljanja o značenju riječi. Semiotika: pragmatika, semantika i sintaksa. Lingvistička, filozofijska i psihologijska semantika. Lingvistička semantika: pragmatička, rečenična i leksička semantika. Kratka povijest razvoja leksičke semantike (predstrukturalistička dijakronijska semantika, strukturalistička semantika, neostrukturalistička semantika, kognitivna semantika).
2. Leksikologija kao jezikoslovna disciplina. Njezin odnos prema drugim leksičkim disciplinama (onomastici, stilistici, frazeologiji, etimologiji, kontaktologiji). Leksikologija i leksička semantika. Leksikologija prema lingvističkim disciplinama (fonologiji, morfologiji, sintaksi, etimologiji).
3. Riječ i leksem. Pravopisna, gramatička i fonološka riječ. Ograničenost svake definicije riječi. Leksem kao ukupnost oblikâ i značenjâ jedne riječi. Leksik. Leksikon. Leksička jedinica (listem). Mentalni leksikon.
4. Vrste značenja. Leksičko i gramatičko značenje. Značenjski trokut Ch. K. Ogdena i I. A. Richardsa. Denotativno i konotativno značenje. Podruštvljeno i okazionalno značenje. Osnovno i izvedeno značenje. Društveno značenje. Otvorene i zatvorene jezične klase. Punoznačne i nepunoznačne riječi.
5. Teorije leksičkog značenja. Teorija leksičkog polja (J. Trier). Komponentni pristupi značenju: rane teorije (J. Katz), prirodni semantički metajezik (A. Wierzbicka), konceptualna semantika (R. Jackendoff), generativni leksikon (J. Pustejovsky). Teorija prototipa (E. Rosch). Konceptualna analiza (G. Lakoff, M. Johnson). Asocijativna metoda.
6. Jednoznačnost i višeznačnost leksema. Monosemija i polisemija. Mehanizmi realizacije polisemije: leksička metafora, leksička metonimija i leksička sinegdoha.
7. Antonimija i antonimi. Pojam suprotnosti. Vrste suprotnosti. Klasifikacije antonima. Raznokorijenski i istokorijenski antonimi. Konverzivni, kvalitativni (stupnjeviti), koordinacijski, reverzivni i komplementarni antonimi. Općejezični i kontekstualni antonimi. Enantiosemija. Enantiodromija.
8. Sinonimija i sinonimi. Cruseova ljestvica sinonimnosti: apsolutna, kognitivna i približna sinonimija. Sinonimni niz. Sinonimija i sinonimičnost. Sinonimija i rječnik. SInonimikon. Sinonimija i paronimija.
9. Homonimija i homonimi. Leksička i morfološka homonimija. Homonimi, homografi i homofoni. Definicija homonima. Pravi i nepravi homonimi. Potpuni pravi i nepotpuni (djelomični) pravi homonimi.
10. Načini nastanka homonima. Primarni homonimi. Tvorbeni homonimi. Homonimi nastali leksičkim posuđivanjem i prilagodbom posuđenica. Raspad višeznačnosti. Homonimski konflikt. Kriteriji razlučivanja homonimije od polisemije.
11. Leksičke hijerarhije. Hiperonimija i hiponimija. Kohiponimija. Taksonimija. Kvazihiponimija. Meronimija. Holonimija. Partonimija. Kvazimeronimija.
12. Raslojavanje leksika. Vremensko raslojavanje leksika. Aktivni i pasivni leksik. Historizmi. Arhaizmi. Leksemi na prijelazu. Zastarjelice. Neologizmi. Područno raslojavanje leksika. Lokalizmi. Regionalizmi. Dijalektizmi.
13. Jezici u kontaktu. Leksičko posuđivanje. Model i replika. Prilagodba modela: nulta, djelomična ili kompromisna, slobodna. Transfonemizacija, transmorfemizacija, transderivacija, transsintaktizacija, transsemantizacija.
14. Jezični purizam. Ksenofobni, arhaični, elitistički, reformistički, etnografski purizam. Vanjske i unutarnje mete jezičnoga purizma. Racionalna i iracionalna motiviranost jezičnoga purizma.
15. Frazem. Uvjeti koje neka veza leksema mora ispuniti da bi bila frazem. Klasifikacija frazema. Frazemska antonimija. Frazemska sinonimija. Frazemske inačice. Frazeosheme. Frazeološki rječnici. Značenjska motiviranost frazeoloških veza.

Ishodi učenja

1. upotrebljavati različita pomagala i izvore znanja, od elektroničkih i mrežnih alata i različitih medija do iskaza govornika
2. proučiti, analizirati i objasniti strukturu leksika hrvatskoga jezika, osnovne leksičko-semantičke odnose u njemu, raslojavanje leksika i leksičko posuđivanje
3. poticati na poštovanje različitosti, drugih idioma, njihovih govornika i jezičnih realizacija
4. samostalno, na vlastiti poticaj i na nov način rješavati jezikoslovna pitanja s različitih znanstvenih i stručnih motrišta
5. primjereno preispitivati novije jezične teorije i modele
6. savjetovati izvorne i neizvorne govornike hrvatskoga jezika o općejezičnim, normativnim i terminološkim pitanjima
7. samostalno istražiti i opisati jezične pojave u njihovoj sustavnoj, društvenoj, spoznajnoj i povijesnoj povezanosti
8. jasno i nedvosmisleno predstaviti jezikoslovne spoznaje stručnomu i širemu slušateljstvu
9. u susretu s nepoznatim i novim problemom odabrati i povezati različite teorijske pojmove i pristupe
10. poticati na poštovanje različitosti među kulturama i ljudima te primjenjivati etička načela u radu

Metode podučavanja

Metode ocjenjivanja

Obavezna literatura

1. PIŠKOVIĆ, TATJANA. 2024. Uvod u leksičku semantiku hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
2. Materijali i bilješke s nastave.

Dopunska literatura

1. BRATANIĆ, MAJA. 1994. Leksikologija i leksikografija. Filologija 22/23: 235–244.
2. CRUSE, D. A. 1986. Lexical semantics. Cambridge: Cambridge University Press.
3. CRUSE, ALAN. 2006. A Glossary of Semantics and Pragmatics. Edinburgh: Edinburgh University Press.
4. DRAGIČEVIĆ, RAJNA. 2007. Leksikologija srpskog jezika. Beograd: Zavod za udžbenike.
5. ERDELJAC, VLASTA. 2009. Mentalni leksikon. Zagreb: Ibis grafika.
6. FILIPOVIĆ, RUDOLF. 1986. Teorija jezika u kontaktu. Zagreb: JAZU – Školska knjiga.
7. JACKSON, HOWARD; ETIENNE ZÉ AMVELA. 2007. Words, meaning and vocabulary. An introduction to modern English lexicology. London – New York: Continuum.
8. KAPETANOVIĆ, AMIR. 2005 [2006]. Historizmi i semantičke promjene. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 31: 153–163.
9. LAKOFF, GEORGE; MARK JOHNSON. 2015. Metafore koje život znače. Prevela Anera Ryznar. Zagreb: Disput.
10. LYONS, JOHN. 1977. Semantics 1. Semantics 2. Cambridge: Cambridge University Press.
11. MENAC, ANTICA. 2007. Hrvatska frazeologija. Zagreb: Knjigra.
12. MRŠIĆ, DUBRAVKO. 2000. Eponimski leksikon. Zagreb: Matica hrvatska.
13. MUHVIĆ-DIMANOVSKI, VESNA. 2005. Neologizmi. Problemi teorije i primjene. Zagreb: FF press.
14. OGDEN, C. K.; I. A. RICHARDS. 1923. The Meaning of Meaning. New York: A Harvest Book. [Niz kasnijih izdanja.]
15. PETROVIĆ, BERNARDINA. 2005. Sinonimija i sinonimičnost u hrvatskome jeziku. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
16. RAFFAELLI, IDA. 2015. O značenju. Uvod u semantiku. Zagreb: Matica hrvatska.
17. SAMARDŽIJA, MARKO. 1989. Homonimi u hrvatskom književnom jeziku. Radovi zavoda za slavensku filologiju 24: 1–70.
18. SAMARDŽIJA, MARKO. 1995. Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga. Popravljena izdanja: Zagreb, 1998, 2000, 2001, 2003.
19. SOČANAC, LELIJA I DR. 2005. Hrvatski jezik u dodiru s europskim jezicima. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
20. ŠARIĆ, LJILJANA. 2007. Antonimija u hrvatskome jeziku: semantički, tvorbeni i sintaktički opis. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
21. TAFRA, BRANKA. 2005. Od riječi do rječnika. Zagreb: Školska knjiga.
22. THOMAS, GEORGE. 1991. Linguistic purism. New York: Longman.
23. THOMAS, GEORGE. 1996. The impact of purism on the development of the Croatian standard language in the nineteenth century. Fluminensia 8: 49–62.
24. TURK, MARIJA. 1996. Jezični purizam. Fluminensia: časopis za filološka istraživanja 8: 63–79.
25. WIERZBICKA, ANNA. 1996. Semantics: primes and universals. Oxford – New York: Oxford University Press.
26. ZGUSTA, LADISLAV. 1991. Priručnik leksikografije. Sarajevo: Svjetlost.