Preskoči na glavni sadržaj

Češka jezična kultura

ISVU: 64106•5 ECTS•Zimski i ljetni semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Katedra za češki jezik i književnost
Satnica
  • Predavanja: 30 sati
  • Seminar: 30 sati

Nastavnici

Cilj

Studenti će razumjeti i moći opisati osnovne pojmove teorije jezične kulture Praške škole, a u manjoj mjeri i pojmove iz dviju srodnih teorija (teorija minimalne intervencije, teorija upravljanja jezikom). Te će pojmove znati primijeniti u praktičnoj analizi i kritici javne jezične uporabe te ih dovesti u vezu s popularnim pojmovima kao što su 'jezična ispravnost', 'jezična primjerenost' i sl.

Sadržaj

  1. Uvod. Opće informacije o kolegiju.
  2. Pregled razvoja češkoga književnog jezika.
  3. Jezična ispravnost. Purizam. Seminar: Analiza jezičnih savjeta iz časopisa Jezik (I).
  4. Ususret Praškoj školi. Dobar autor kao kriterij jezične ispravnosti. Seminar: Analiza jezičnih savjeta iz časopisa Jezik (II).
  5. Kritika ekstremnoga jezičnoga purizma. Seminar: Analiza 1. studentskog eseja.
  6. Jezična kultiviranost u odnosu prema jezičnoj ispravnosti. Elastična stabilnost.
  7. Funkcionalna raslojenost književnoga jezika.
  8. Jezik književnosti i književni jezik. Seminar: Analiza jezika pjesničkoga teksta.
  9. Sinkronijska dinamika jezične kulture. Seminar: Analiza 2. studentskog eseja.
  10. Polemike u češkoj jezičnoj kulturi 1960-ih.
  11. Vrijednosti i stavovi u jezičnoj kulturi. Jezična kultura u Slovačkoj. Seminar: Analiza 3. studentskog eseja.
  12. Jezična kultura u Hrvatskoj.
  13. Kritika jezične kulture Praške škole. Koncepcija minimalne intervencije. Seminar: Analiza 4. studentskog eseja.
  14. Teorija upravljanja jezikom. Seminar: Usporedba jezičnih savjeta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Zavoda za češki jezik (I).
  15. Rasprava. Upute za pisanje završnoga eseja. Seminar: Usporedba jezičnih savjeta Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Zavoda za češki jezik (II).

Ishodi učenja

  1. osmisliti, skicirati i predstaviti strukturu vlastitoga pisanog teksta, prilagoditi ga komunikacijskoj situaciji vodeći računa o korektnom odnosu prema izvorima
  2. povezivati znanja iz različitih lingvističkih disciplina i usporediti češko-hrvatske podudarnosti i različitosti
  3. prepoznati povijesne, društvene i kulturne poveznice između Hrvatske i Češke te stečeno znanje primijeniti u različitim translatološkim i komunikacijskim situacijama

Metode podučavanja

Izlaganje, grupna rasprava o pročitanim tekstovima, jezična i sadržajna analiza studentskih eseja predanih tijekom semestra, kritička analiza jezičnih savjeta i javne jezične uporabe.

Metode ocjenjivanja

Ocjena iz kolegija temeljit će se na ocjenama iz esejâ predavanih tijekom semestra, ocjeni iz završnoga eseja i ocjeni na usmenom ispitu.

Obavezna literatura

  1. Vuković, Petar (ed.) 2015. Jezična kultura. Program i naslijeđe Praške škole. Zagreb: Srednja Europa
  2. Vuković, Petar. 2016. Autonomija standardnoga jezika. In: Riječki filološki dani, knj. X. Rijeka: Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 361-370.
  3. Vuković, Petar. 2016. Polemika o češkom pravopisu u 1960-ima. In: Barbara Kryżan-Stanojević (ed.) Jezična politika: između norme i jezičnog liberalizma. Zagreb: Srednja Europa, str. 69-79.
  4. Vuković, Petar. 2007. U pozadini načela „Piši kao što dobri pisci pišu“. Jezik: časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, 54 (3)
  5. Čermák, František, Petr Sgall i Petr Vybíral. 2005. Od školské spisovnosti ke standardní Češtině: výzva k diskusi. Slovo a slovesnost. 66 (2), 103-115.

Dopunska literatura

  1. Jazyková poradna – Dotazy z jazykové poradny, Ústav pro jazyk český, https://dotazy.ujc.cas.cz/
  2. Jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, http://jezicni-savjetnik.hr/
  3. Opačić, Nives. 2009. Reci mi to kratko i jasno. Zagreb: Novi Liber
  4. Starčević, Anđel, Mate Kapović i Daliborka Sarić. 2019. Jeziku je svejedno. Zagreb: Sandorf