Preskoči na glavni sadržaj

Sintaksa španjolskoga jezika 2

ISVU: 265913•4 ECTS•Ljetni semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Odsjek za romanistiku
Satnica
  • Predavanja: 30 sati
  • Seminar: 15 sati

Nastavnici

Cilj

Studenti će kroz ovaj kolegij biti upoznati s funkcijama riječi u rečenici, vrstama rečenica, te će moći analizirati rečenice. Teorijski će se kroz kolegij obrađivati poglavlja i članci pojedinih autora koji su značajno pridonijeli ovoj grani lingvistike.

Sadržaj

  1. Uvod – rečenice s više predikata (introducción – oraciones con más de un predicado)
  2. Koordinacija, subordinacija i jukstapozicija – osnovne definicije (coordinación, subordinación y yuxtaposición – definiciones básicas)
  3. Dvije vrste složenih rečenica (oración compuesta y compleja)
  4. Koordinacija (oraciones coordinadas)
  5. Koordinacija (oraciones coordinadas)
  6. Subordinacija – imenske rečenice (oraciones subordinadas sustantivas)
  7. Subordinacija – imenske rečenice (oraciones subordinadas sustantivas)
  8. Subordinacija – relativne rečenice (oraciones subordinadas de relativo)
  9. Subordinacija – relativne rečenice (oraciones subordinadas de relativo)
  10. Subordinacija – rečenice u funkciji priložne oznake (oraciones subordinadas circunstanciales)
  11. Subordinacija – rečenice u funkciji priložne oznake (oraciones subordinadas circunstanciales)
  12. Složene rečenice: ponavljanje i vježba
  13. Složene rečenice: ponavljanje i vježba
  14. Složene rečenice: ponavljanje i vježba
  15. Kolokvij

Ishodi učenja

  1. Ispravno se koristiti jezičnim strukturama standardnoga španjolskog jezika na razini B2 po ZEROJ-u u govoru i pismu.
  2. Protumačiti temeljne lingvističke pojmove i teorije te ih primijeniti u tumačenju španjolskoga jezika.
  3. Prezentirati stručnjacima i laicima osnovne informacije iz područja hispanskih književnosti, lingvistike, kulture i društava.
  4. Kategorizirati osnovne sintaktičke pojmove.
  5. Sintaktički analizirati rečenice u španjolskome jeziku.
  6. Sortirati vrste rečenica u španjolskome jeziku – zavisne i nezavisne.
  7. Samostalno zaključivati na temelju lingvističke literature.
  8. Povezati teorijsko znanje s analizom rečenice.

Metode podučavanja

Izravno poučavanje Samostalno učenje Poučavanje vođenim otkrivanjem i raspravom

Metode ocjenjivanja

Prisutnost i aktivno sudjelovanje u nastavi iznose 30% ukupne ocjene. Studenti trebaju biti spremni objasniti i komentirati zadane tekstove, zadatke i teme koje se obrađuju na pojedinom satu. Uspjeh na kolokviju i završnom pismenom ispitu iznose 70% ukupne ocjene kolegija. Sustav ocjenjivanja Postotak Ocjena < 60 % Nedovoljan (1) 61 – 69 % Dovoljan (2) 70 – 79 % Dobar (3) 80 – 89 % Vrlo dobar (4) 90 – 100% Izvrstan (5)

Obavezna literatura

  1. Gómez Torrego L. (2003): Análisis sintáctico: teoría y práctica. Ediciones SM, Madrid.
  2. Gili Gaya S. (1973): Curso superior de sintaxis española. Bibliograf, VOX, Barcelona.
  3. Campos H. (1993): De la oración simple a la oración compuesta. Georgtown Universitiy Press, Washington D.C.

Dopunska literatura

  1. Hualde J. I., et. al. (2009): Introducción a la lingüística hispánica. Cambridge University Press.
  2. Azevedo M.M. (2009): Introducción a la lingüística española. Prentice Hall, New Jersey.
  3. RAE (2009): Nueva gramática de la lengua española. Espasa, Madrid.
  4. Alarcos Llorach E. (1994): Gramática de la lengua española. Espasa, Madrid.
  5. Bosque I. y Demonte V., coords. (1999): Gramática descriptiva de la lengua española. Espasa, Madrid.
  6. Bosque I. y Gutiérrez-Rexach J. (2008): Fundamentos de sintaxis formal. Akal, Madrid.
  7. Moreno Cabrera, J. C. (2002): Curso universitario de lingüística general, Tomo 1: Teoría de la gramática y sintaxis general. Editorial Síntesis, Madrid.