Sintaksa talijanskoga jezika

Cilj

Sadržaj

1. Ključni pojmovi - ponavljanje. Morfosintaksa priloga. Priložna sintagma.
2. Struktura i funkcija priložne sintagme.
3. Tematske uloge i argumenti. Semantička i sintaktična analiza jednostavne rečenice. Komunikativna funkcija (tema, rema).
4. Osnovna struktura jednostavne rečenice. Jezgreni i prošireni elementi (obilježja i funkcije). Subjekt: definitorna obilježja. Izravni i neizravni objekt. Predikat. Atribut, apozicija. Dopune.
5. Glagol. Vid i akcionalnost glagola. Prijelazni i neprijelazni glagoli (neprijelazni i neakuzativni). Akuzativna rečenica. Neakuzativna rečenica. Kopulativne rečenice s glagolom 'essere'.
6. Pasivna dijateza. Uporaba čestice 'si'. Neodređeni subjekti. Slaganje.
7. Uporaba vremena (presente, passato prossimo, passato remoto, imperfetto, trapassato prossimo, trapassato remoto, futuro, futuro anteriore).
8. Uporaba načina (congiuntivo, condizionale, imperativo, gerundio, participio, infinito).
9. Koordinacija i subordinacija. Koordinirane strukture. Konjunkcija, disjunkcija. Suprotni veznici. Pseudokoordinacije.
10. Subordinirani prijedlozi (argumentalni, atributnivni, izvanjezgreni). Subjektna, objektna i neizravno-upitna rečenica.
11. Uzročna rečenica, namjerna, posljedična, dopusna, načinska
12. Vremenska, poredbena, odnosna (determinativna, eksplikativna). Pogodbene rečenice.
13. Višeznačni veznici. Nadzorne konstrukcije. Kauzativne konstrukcije. Konstrukcije s glagolima percepcije.
14. Slaganje vremena.
15. Red riječi. Obilježeni red riječi. Dislokacija ulijevo i udesno. Rascijepljene rečenice. Ponavljanje.

Ishodi učenja

1. opisati strukturu priložne sintagme i nabrojati njene glavne funkcije (specifikator glave priložne ili pridjevske sintagme, prilog uz glagol, fokalizator, deiktik, rečenični prilog, konektor)
2. razlikovati tematske uloge elemenata rečeničnog ustrojstva od njihovih gramatičkih funkcija
3. prepoznati i analizirati osnovna svojstva glagola (stanje, način, vid, vrijeme)
4. objasniti načela pravilne upotrebe glagolskih vremena i načina u talijanskome jeziku
5. prepoznavati različite vrste zavisno i nezavisno složenih rečenica u talijanskome jeziku
6. objasniti načela slaganja vremena u talijanskome jeziku
7. razlikovati obilježeni i neobilježeni red riječi talijanskoga jezika
8. provoditi kontrastivnu analizu hrvatsko-talijanskih interferencija na morfosintaktičkoj razini
9. prepoznati značajke suvremenoga govorenog jezika u odnosu na standard
10. provesti sintaktičku analizu teksta na talijanskom jeziku

Metode podučavanja

Metode ocjenjivanja

Obavezna literatura

1. Peša, Matracki, I. Sintassi dell'italiano contemporaneo. Zagreb, FF press, 2017.
2. Renzi, L., - Salvi, G., – Cardinaletti, A. (ur.), Grande grammatica italiana di consultazione, vol. II, 2a ed., Bologna, Il Mulino, 2001.
3. Vanelli, L., Morfosintassi, u G. Holtus / M. Metzeltin / C. Schmitt (ur.), Lexicon der Romanistischen Linguistik, IV, str. 94-112.
4. Salvi, G., – Vanelli, L., Nuova grammatica italiana, Bologna, il Mulino 2004.

Dopunska literatura

1. Serianni, L., Grammatica italiana. Italiano comune e lingua letteraria, 1a ed. UTET, Torino 1999.Regula, M., ? Jernej, J., Grammatica italiana descrittiva su basi storiche e psicologiche, Bern ? Muenchen, Francke Ferlag, 1975.Muljačić, Ž., Scaffale italiano. Avviamento bibliografico allo studio della lingua italiana, La Nuova Italia, Firenze, 1991.Beninc?, P., ? Borgato, G. L., ?Sintassi?, u C. Lavinio (ur.), La linguistica italiana alle soglie del 2000 (1987-1997), Roma, Bulzoni, 2002, str. 353-372.
2. Benincà, P., – Borgato, G. L., “Sintassi“, u C. Lavinio (ur.), La linguistica italiana alle soglie del 2000 (1987-1997), Roma, Bulzoni, 2002, str. 353-372.
3. Muljačić, Ž., Scaffale italiano. Avviamento bibliografico allo studio della lingua italiana, La Nuova Italia, Firenze, 1991.
4. Regula, M., – Jernej, J., Grammatica italiana descrittiva su basi storiche e psicologiche, Bern – Muenchen, Francke Ferlag, 1975.