Preskoči na glavni sadržaj

Inovacijski procesi i karakteristike inovatora

ISVU: 266309•5 ECTS•Zimski semestar

Osnovne informacije

Organizacijska jedinica
Centar za kognitivnu znanost
Satnica
  • Predavanja: 15 sati
  • Seminar: 30 sati

Nastavnici

Cilj

Cilj je kolegija upoznati studente sa znanstvenim konstuktima i primijenjenim aspektima inovacijskog procesa u svrhu stjecanja uvida kako u prirodu inovacije tako i u njen tijek i provedbu. Temeljni nam je zadatak studentima omogućiti prepoznavanje i razvoj ključnih karakteristika uspješnih inovatora i kod sebe i kod suradnika tijekom projektnih i drugih oblika suradničkog kreativnog rada. Studenti će u svom radu povezivati aspekte individualne i situirane kreativnosti s elementima inovacijskog procesa te osvještavati ulogu međudisciplinarnosti i suradničkog okruženja u pokretanju i održanju inovativnosti. Studenti će se nadovezati na ranije izgrađena znanja o ulozi konceptualne integracije i prirodi kreativnosti te navedneo povezati s konceptom "učenja iz budućnosti" i proširene kognicije (paradigma 4E). To su ujedno i konstrukti kojima se bave kognitivni znanstvenici pri opisu i istraživanju prirode novoga i inovativnoga pa je kolegij ujedno i povezivanje ove interdicipline s aspektima uspješnog inoviranja. Cilj je studente potaknuti da kritički procijene potencijal navedenih konstrukata te ih aktiviraju pri provedbi inovacijskih procesa u raznim domenama života.

Sadržaj

  1. Uvod u kolegij: ciljevi i struktura kolegija te procjena studentskog iskustva i predznanja o inovacijskom procesu.
  2. Osnovni preduvjeti za pokretanje inovacijskog procesa: suradnja, međudisciplinarnost, uronjenost u okolinu, prepoznavanje kreativnih pojedinaca, proširena kognicija, prepoznavanje potencijalnog i skrivenog.
  3. Razlika između inovacijskih modela sadašnjice i sutrašnjice: iterativni procesi naspram "učenja iz budućnosti".
  4. Karakteristike inovatora - kako ih prepoznati i kako ih poticati.
  5. 5. Prva faza rada na projektima: studentska rasprava (teme, moguća mjesta terenskog rada, itd.)
  6. Iterativni proces - simulacija.
  7. Prva simulacija učenja iz budućnosti.
  8. Druga faza rada na projektima: predstavljanje tema (i mogućih sudionika izvan fakulteta).
  9. Prepoznavanje potencijala.
  10. Prepoznavanje svrhe i značenja.
  11. Izazovi u međudisciplinarnoj suradnji.
  12. Druga simulacija učenja iz budućnosti.
  13. Prednosti međudisciplinarne suradnje.
  14. Studentske prezentacije projekata
  15. Studentske prezentacije projekata

Ishodi učenja

  1. Analizirati preduvjete za pokretanje inovacijskog procesa.
  2. Tumačiti osnovne sastavnice inovacijskog procesa i objasniti razlike u pristupima inovacijskom procesu.
  3. Povezati aspekte individulane i situarane kreativnosti s elementima inovacijskog procesa.
  4. Analizirati i sintetizirati relevantne znanstvene i tržišne informacije u različitim stadijima inovacijskog procesa.
  5. Objasniti razliku između iterativnog pristupa inovaciji i pristupa koji se oslanja na tzv. "učenje iz budućnosti".
  6. Osmisliti i provesti strukturirani razgovor s pojedincem ili fokusnom skupinom.
  7. Analizirati potrebe pojedinaca i skupina u svrhu donošenja informiranih odluka u različitim stadijima inovacijskog procesa.
  8. Prepoznati karakteristike uspješnih inovatora i osmisliti načine razvoja navedenih karakteristika kod članova projektnih timova.
  9. Objasniti ulogu proširene kognicija u osmišljavanju i provedbi inovacijskih procesa koji su situirani i okrenuti k budućnosti.

Metode podučavanja

predavanja, seminari i radionice, samostalni zadaci

Metode ocjenjivanja

pohađanje nastave, pismeni ispit, projekt

Obavezna literatura

  1. Peschl, M. F. & Fundneider, T. (2013). Theory-U and Emergent Innovation: Presencing as a Method of Bringing Forth Profoundly New Knowledge and Realities. In O. Gunnlaugson, C. Baron, & M. Cayer (Eds.). Perspectives on Theory U: Insights from the Field (pp. 207–233). Hershey, PA: Business Science Reference/IGI Global.
  2. Peschl, M.F. (2019). Design and innovation as co‐creating and co‐becoming with the future. Design Management Journal 14(1), 4–14.
  3. Clark, A. (2008). Supersizing the mind: Embodiment, Action, and Cognitive Extension. Oxford, UK: Oxford University Press.

Dopunska literatura

  1. Peschl, M. F. & Fundneider, T. (2008). Emergent Innovation and Sustain-able Knowledge Co-creation: A Socio-Epistemological Approach to “Innovation from Within.” In M. D. Lytras, J. M. Carroll, E. Damiani, D. Tennyson, D. Avison, & G. Vossen (Eds.). The Open Knowledge Society: A Computer Science and Information Systems Manifesto: CCIS (Communications in Computer and Information Science) (Vol. 19, pp. 101–108). NY: Springer.
  2. Nonaka, I., & Zhu, Z. (2012). Pragmatic Strategy: Eastern Wisdom, Global Success. NY: Cambridge University Press.