Govorni poremećaji i metodika njihova popravljanja

Nastavnici

• Diana Tomićdoc.dr.sc.(Nositelj)
• Adinda Dulčićizv. prof.dr.sc.

Cilj

Sadržaj

1. Uvod u kolegij
2. Pregled vrsta teškoća prema orijentacijskoj listi Pravilnika
3. Razvojna odstupanja, teškoće i poremećaji
4. Rana komunikacija i razvoj djeteta
5. Razvoj govora
6. Govorno – jezične teškoće i razvojne značajke – terminologija, definicija i klasifikacija
7. Dijagnostika govornih poremećaja
8. Artikulacijsko – fonološki poremećaji
9. Poremećaji ritma i tempa govora (mucanje i sindrom brzopletosti)
10. Posebne jezične teškoće
11. Specifične teškoće čitanja i pisanja
12. Oštećenje mozga i govorne teškoće
13. Terapija govornih poremećaja prema VT metodi
14. Govorno jezične teškoće osoba s poremećajima iz autističnog spektra
15. ADHD / ADD – razvojne značajke

Ishodi učenja

1. Identificirati i klasificirati govorno-jezične patologije.
2. Razlikovati uzroke poremećaja govora, jezika, glasa, čitanja i pisanja te ih ilustrirati na temelju osnovno simptomatologije (npr. nerazvijeni govor, poremećaji izgovora, disfonija, mucanje, brzopletost, disfazija, afazije).
3. Povezati poremećaje govora i različita oštećenja odnosno uzroke, npr. oštećenje sluha, mentalnu retardaciju, sljepoću, autizam, bilingvizam te sociokulturnu deprivaciju.
4. Procijeniti i preporučiti tip rehabilitacije za određeni poremećaj govora.
5. Organizirati rehabilitaciju za određeni poremećaj govora.

Metode podučavanja

Metode ocjenjivanja

Obavezna literatura

1. Dulčić, A., Bakota, K. (2008): Stavovi učitelja povijesti redovnih osnovnih škola prema integriranim učenicima oštećena sluha i učenicima s poremećajima govorno-jezične komunikacije te specifičnim teškoćama u učenju. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 44, 2, 31-50.
2. Dulčić, A., Pavičić Dokoza, K., Bakota, K., Šimunović, Z., Koščec, G. (2013). Od teškoća do kaleidoskopa mogućnosti. ArTresor naklada. Zagreb.
3. Dulčić, A., Pavičić Dokoza, K., Bakota, K., Čilić Burušić, L. (2012). Verbotonalni pristup djeci s teškoćama sluha, slušanja i govora. ArTresor naklada. Zagreb.
4. Škarić, I. (1988). Govorne poteškoće i njihovo uklanjanje. Zagreb: Mladost, str. 53-89, 90-115, 116-130, 131-141, 142-150, 151-173.
5. Vuletić, D. (1987). Govorni poremećaji. Izgovor. Zagreb, Školska knjiga.
6. Zorić, A., Pavičić Dokoza, K. (2007). Kako D postaje R. logopedski priručnik. Alinea. Zagreb. Str. 9-29.
7. Zorić, A., Knežević, P., Aras, I. (2014.) Rascjepi usne i nepca. Medicinska naklada. Zagreb.

Dopunska literatura

1. Brestovci, B. (1986). Mucanje. Govor. Inteligencija. Antropometrija. Motorika. Anksioznost. Rijeka-Zagreb: Izdavački centar Rijeka,str. 19-23, 23-35, 73-87, 88-94.
2. Brestovci, B. (1980). Poremećaji u govoru i glasu. U: Djeca i omladina s teškoćama u razvoju u redovnim odgojno-obrazovnom procesu. Zagreb: Zavod za prosvjetno-pedagošku službu Hrvatske, str. 102-145.
3. Pašiček, Lj. (1992). Autizam i komunikacija. U: Govorna komunikacija. Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja grada Zagreba, str. 99-106.
4. Vuletić, D. (1979). Prikaz nekoliko slučajeva afazije. Defektologija, 15, 2, 103-112.
5. Vuletić, D., B. Brestovci, M. Ljubešić, Lj. Mavrin-Cavor (1985). Problemi terminologije i klasifikacije razvojnih poremećaja govora. Defektologija, 21, 2, 89-103.