Filip Šimetin Šegvić

Filip Šimetin Šegvić (Zagreb, 1986.) docent je na Odsjeku za povijest odnosno Katedri za povijest Sredozemlja, Srednje i Jugoistočne Europe. U sklopu Odsjeka za povijest i spomenute Katedre drži nastavu na preddiplomskoj i diplomskoj razini studija povijesti. Jednopredmetnu povijest diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru s temom „Vlast, politika i kultura u Banskoj Hrvatskoj od 1883. do 1903. godine“.Objavio je jednu autorsku knjigu (Patriotizam i bunt. Posjet Franje Josipa I. Zagrebu 1895. godine. Zagreb, 2014.) kao i brojne druge zbornike, članke te druge priloge. Autor je više znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima, zbornicima, spomenicama, itd. Sudjelovao je također na nizu znanstvenih manifestacija u Hrvatskoj i inozemstvu (Austrija, Češka, Bosna i Hercegovina, Italija, Francuska, Nizozemska). Organizirao je ili sudjelovao u organizaciji različitih znanstvenih, stručnih i kulturnih manifestacija kao što su međunarodni znanstveni skupovi, okrugli stolovi, radionice, izložbe, filmske večeri, itd. Redovito sudjeluje u organizaciji studijskih putovanja i drugih oblika terenska nastave. Bio je ili je trenutno član nekoliko raznovrsnih znanstvenih projekata. Član je Društva za hrvatsku povjesnicu te Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju. Osim toga je dugogodišnji član Centra za inovativne studije Filozofskog fakulteta (nekada Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu) kojemu je u jednom mandatu bio voditelj (2022-2024). Član je uredništva časopisa Historijski zbornik, Croatica christiana periodica a od 2025. glavni urednik znanstvenog časopisa Radovi Zavoda za hrvatsku povijest. Posebno područje interesa mu je kulturna i intelektualna povijest (18.-20. stoljeće), s posebnim naglaskom na razdoblje prijelaza s 19. na 20. stoljeće. Također dulje vrijeme proučava povijest Habsburške Monarhije, veze između Hrvatske i Austrije te povijest historiografije i teoriju povijesti. Kroz svoje visokoškolsko obrazovanje bio je nositelj različitih stipendija. Godine 2007. dobio je Rektorovu nagradu, 2008. nagradu za izvrsnost u studiju te 2012. nagradu Franjo Marković za časopis Pro tempore kao glavni urednik časopisa.